Kategorije
Uncategorized

Post no. 3 – Veličanje mladosti, olujni pljusak i 40 neprospavanih sati u komadu

O M G

like, I can’t even…

Ovaj tjedan nema eksperimenata, ali imamo o čemu pričati. FESTIVAL CULTURE.

Otkud sada to, sigurno se pitate!

E pa, ove godine, bila sam toliko lucky/blessed da sam si uspjela priuštiti odlazak na, rekla bih svjetski poznat, Sziget Festival.

kratki info: Festival se održavao u Budimpešti (Mađarska), od 7. do 13. kolovoza 2019. na jednom od manjih dunavskih otočića.

Ako znate za Sziget, vjerojatno znate i da je skup. Ne skup u smislu da previše traže, jer sudeći po svemu što nude traže i premalo, već ‘ako ste student iz radničke obitelji na istoku Hrvatske‘ skup (if u know what I mean). Travel buddy mi je bio moj dragi significant other, (koji mi je i velika podrška u svemu što radim i/ili pokušavam ostvariti – bless him).

Budući da smo oboje studenti, financijski faktor (kao što napomenuh već) nam je bio presudan te smo odlučili otići na samo jedan dan, barem za prvi put.

I tako smo nas dvoje, ekonomično, odabrali dan koji nam nudi najviše privlačnih izvođača. I to je bio zadnji dan sa twenty one pilots-ima, Foo Fighters-ima, Sigalom i Jax Jonesom. Woohoo.

Budući da nisam ovdje da pričam o samim izvođačima i njihovom stvaralaštvu – google it – krenimo mi na to kako je izgledao naš put. Kako nije imalo smisla ići autom – jer nitko normalan neće voziti nakon neprospavane noći, SAFETY FIRST – najbolji izbor bio je put busom. I to ne bilo kojim, već jednim i jedinim FLIXBUSOM. #notsponsored 😦 Ovo nije sarkastični entuzijazam. Oduševljeni smo FLIXBUSOM. Od same opremljenosti vozila do odličnih (i super raspoloženih) vozača. Čak su imali i wc u funkciji, I know right..

Bilo kako bilo, put, tj. vožnja je bila savršena. Imali smo sreće upoznati nekoliko super chill ljudi u busu, naravno festivalaca, ali i onih koji su išli na utakmicu. Eh da. To je bio dan utakmice. Kakve to veze ima? E pa ako prelazite granicu, ima velike veze jer produžuje vaš put za minimum dva sata tamo i nazad. No hej, mladi smo, nikud nam se ne žuri.

U samoj Budimpešti dočekalo nas je nebo puno oblaka, spremno da se prolije po gradu. Ali to nas nije spriječilo da uživamo! One super kul tipove iz busa dočekala je prijateljica koja živi u samoj Budimpešti i bila je toliko draga da nam kaže kako doći od stanice do otoka. No, zašto bismo ju poslušali kad se možemo izgubiti! Nismo se zapravo izgubili jer – tehnologija. Ali smo tako ipak potrošili dva sata na istraživanje BESPLATNOG javnog prijevoza Budimpešte, dok napokon nismo stigli do ulaza.. worth it. Naravno stigli smo prekasno da bi zauzeli mjesta pred glavnim stage-om, pa smo se priključili pikniku ispred velikog ekrana koji je prikazivao što se događa na pozornici (koja je, usput, bila udaljena manje od 50 metara od tog ekrana).

Svejedno je bilo odlično, možda čak i bolje nego da smo se gužvali među svim tim ljudima koji su, jadni, cijelo vrijeme stajali. Za vrijeme koncerta twenty one pilots-a, nebo se iznenađujuće razvedrilo, što je podiglo atmosferu i raspoloženje na jednu novi razinu. Ne znam kako da drugačije opišem… bilo je čarobno. Nakon koncerta, krenuli smo istraživati sam otok i sve što nudi. I tako smo nakon ulice pune vrhunski našminkanih i obučenih živih statua završili u cirkusu! KOJI JE BIO ODLIČAN, neću više nikad ići u cirkus u Osijeku, sorry.

Nakon savršene cirkuske izvedbe, nastavili smo istraživati otok u noćnom izdanju, jer je već pao mrak, i usput smo uživali u zvukovima Foo Fighters-a. Fun fact – glavni stage je dosta glasan tako da ne moraš biti kod same pozornice da bi izvođače čuo savršeno dobro. U šetnji smo naišli na jedan vrlo zabavan i po meni idiličan prostor gdje smo opet postavili mini piknik. Idilu kombinacije chill light showa i internacionalne glazbe prekinulo je agresivno sijevanje.

Tada smo se odlučili povući u najdražu Bacardi arenu, tj. šator, gdje su nastupali VRHUNSKI dj-evi. Tamo smo ostali i sljedećih nekoliko sati dok se nije apsolutno prepunilo i nismo ostali bez zraka. Nismo htjeli još otići pa smo se premjestili u najveći šator, gotovo kod ulaza, koji je sada izgledao kao blaga verzija izbjegličkog kampa. Glazba je i tamo bila odlična, štoviše dosta atmosferična, što nam je pomoglo povratiti nešto fizičke snage. No vjetar je sve više puhao i uvjeti nisu bili baš zdravstveno najpogodniji. Kako su to već bili sitni noćni (ili jutarnji) sati, a kiša je nemilosrdno padala, odlučili smo lagano napustiti otok. Zajedno s velikom hrpom Szigetaša. Nije nam bilo druge neko kampirati u metrou, čekajući da se otvori prvi kafić ili slično.

Iskreno, obožavam festivale, glazbu i ljude. Ali ta 4 sata u metrou su bila najbolji dio puta. To je ono vrijeme kada ti se polako formiraju dojmovi, ali još nije gotovo. Čini ti se kao da si izvan svega, kad da si nigdje i svugdje u isto vrijeme (ne, nije bilo ni alkohola ni droge na našem putu). Nakon sati i sati gužve i strke, sve se stiša. To je valjda zbog svih tih ljudi. Bez obzira na alkohol i ostale tvari… ljudi su bili dobronamjerni, raspoloženi i sretni. Nigdje se nisam osjećala toliko sigurno. Svi ti ljudi – sa svih strana svijeta, doslovno – došli su da bi uživali u glazbi i iskoristili svoju mladost. U zadnje vrijeme često se nađem u situaciji da panično razmišljam o vlastitoj mladosti i kako ju ne iskorištavam dobro, kako trebam više putovati, više izlaziti… Ali trenutci poput ovih spuste me na zemlju, pomognu da shvatim da već i putujem i izlazim više nego što si neki drugi mladi mojih godina mogu priuštiti, nebitno na koji način. I apsolutno ću se truditi cijeniti ovo iskustvo – zapravo – ma svaki odlazak do grada. Našim roditeljima mladost je završavala rano. Pa čak i nekim mojim vršnjacima. Ali u trenutcima poput ovih, shvaćam da moja mladost tek počinje i da imam privilegiju proživjeti ju kako želim; jer imam i privilegiju studirati bez da moram raditi (hvala mama i tata); i sve ostalo što će mi barem još četiri godine činiti život što bezbrižnijim. Zato podsjećam i sve vas koji ste u sličnim ili čak boljim situacijama – budite zahvalni i cijenite sve!

Kad smo kod mladosti, iznenadila sam se koliko je starijih ljudi bilo.. ali starijih u smislu preko 50 godina starosti. Još više me iznenadila količina obitelji s malom djecom. Što je fantastično. Pravi pokazatelj raznolikosti i jedinstvenosti Szigeta.

U pola 7 ujutro otvorio se prvi kafić, a da je na pristojnoj udaljenosti od metroa. Trebalo je samo ne zaspati još 10 sati – i onda začorit u busu. Kad smo kod kafića, ugostiteljskih i dojma o Mađarima… ili baš i ne znaju engleski (velika većina) ili ga znaju minimalno, ali su jako uredni i drže do starog grada. Tako da su kafići često i pekarnice ili tako nešto slatko. Nema birtija na kakve smo navikli.

Da zaključimo, obožavam boraviti u Budimpešti.

Kući smo se vratili živi i zdravi – naravno, bez toliko očekivanog spavanja u busu. Opet ista ona chill ekipa s kojom smo i doputovali. Opet ekstra zabavno.

10/10

#twentyonepilots #sziget #szigetfestival #islandoffreedom #loverevolution #humanrights #art #music #festive #top #experimenting_official #socialexperiment101

Kategorije
Uncategorized

Post no. 2 – 1/21, vraćanje u djetinjstvo i hrpa mokre odjeće

Okej,

sad je došlo vrijeme za ono što ste realno (nadam se) čekali.

Počnimo od naziva…

Budući da je ‘FREE water balloons’ vrlo dug i ne baš praktičan naziv projekta kada ga se predstaviti ljudima (pogotovo u žurbi), ostala sam pri tome da svaki dio #21andOver bude jednostavno neki od 21 ( ? /21), u ovom slučaju jednostavno 1/21. Usput, s pozitivne strane, obećava da će toga, što god da se događa, biti jooooš.

A sad, kako je to točno izgledalo..

Skromno smo krenuli sa Zrinjevca, prekrasnog osječkog parka, gdje gotovo da i nije bilo djece. Skromno u smislu manjka ljudi, ali i manjka balona napunjenih vodom (moje isprike svima za nespretnost pri organizaciji). No, kako moja mantra kaže, i jedan je dovoljan da promjeni svijet. Većinu vremena proveli smo puneći balone, što je na kraju ispalo kao sasvim povoljna situacija jer nismo ‘lapili’ ni sekunde.

Nakon što smo ukupnom broju od dva dječaka koja su se igrala na Zrinjevcu slomili srca, pješice smo se zaputili na Trg Slobode; gdje nas je dočekalo pravo osvježenje! HRPA LJUDI/DJECE!!! Naravno, hrpa ljudi dolazi uz hrpu pitanja. Što se događa, zašto, tko je organizator, itd. Djeca su u početku bila nesigurna što se tiče sudjelovanja, jer, nije baš zgodno naći se u situaciji da ti prilazi stranac i poziva te da se igraš (good parenting but poor planning on my side, again). MEĐUTIM, nije trebalo dugo da se, nakon što se njih troje počelo gađati, priključi još njih 20.

Video by @thekellog.photography kao dokaz: https://www.youtube.com/watch?v=ekcjwfsJfeQ&feature=youtu.be&fbclid=IwAR2QTQa2avAMYOwG5J5OObMZ2k6RhHYe6Hm4Wky5cflfFZmYrFT8b_63LAo

Ista večer, drugi trg. Na Trgu Ante Starčevića, glavnom osječkom trgu, naišli smo pak na najviše izravno negativnih reakcija. Što od roditelja, što od TURISTA… due to that, odlučili smo se vratiti na Trg Slobode i malo zabaviti dok spremimo još balona za zadnju postaju Promenadu. Moj legendarni tim pobrinuo se za balone dok sam ja pokušala animirati djecu pjesmom i plesom, kako ne bi trošili više balona da bi i drugi imali priliku malo uživati (opet moj bed pri organizaciji, so sorry) . Usput sam uspjela bez žurbe popričati s roditeljima, pitati ih za suglasnost pri snimanju i fotografiranju djece te čak reklamirati naš Instagram, woohoo. #thatInfluencerLife

Kako se dan prbližavao kraju, bar što se tiče dnevnog svjetla, stigli smo i do Promenade. Uspjeli smo podijeliti nešto sitno balona, što ne iznenađuje – ljudi su bili presređeni da bi to pokvarili s malo vode. Što dovodi do toga da je velika većina podijeljenih balona bačena upravo na nas. Dolaskom na Pješački most, shvatili smo da nam je ostala mala gomila balona i da nam je preostalo samo jedno. I tako smo nas šestero 20godišnjaka uživali kao mala djeca, u skromnoj i itekako zasluženoj borbi vodenim balonima.

Da zaključimo.. (sorry for the ‘essay’-trigger)

Ono što me u početku iznenadilo su reakcije ljudi na licu mjesta. Dosta djece je zapravo bilo oduševljeno, što je meni osobno najbitnije, jer djeca su budućnost! Roditelji nisu bili pretežito oduševljeni idejom da se smoče u nekoj dječjoj igri sad kad su se napokon malo sredili za grad. ALI, mame su se digle na noge čim je trebalo zaplesati – čime su dosta motivirale i djecu da se opuste i rasplešu (very appreciated, good parenting). Također, velika većina roditelja nije imala problem s tim da im se djeca smoče, što sam osobno očekivala kao moguću najveću smetnju.

Čak su i bakice i djedice su sudjelovali na… neki svoj način – samo uzimajući i čuvajući balone.

Mogu reći da me zbilja iznenadio sveukupan ishod prvog ‘eksperimenta’. Možda sam razmišljala previše egocentrično, vodeći se karakterima ljudi koji me najčešće okružuju, ignorirajući sve one koje ne znam i s kojima se ne susrećem svakodnevno.

Jedna stvar koja je sad sigurna je to da se i od najmanjih i ‘najbesmislenijih’ stvari može napraviti nešto veće, ozbiljnije, značajnije.

Tako da ću ubuduće (sada kada sam dobila pozitivan odgovor na ono što radim) u sve uložiti malo više vremena i truda – jer vidim da vrijedi!

! Zahvala !

Moj prvi tim, koji će me, nadam se, pratiti u budućim egzibicijama, bio je fantastičan. Ono što me najviše iznenadilo je to što su sve shvatili točno onako kako je trebalo, bez mojih tupljenja i objašnjavanja. Nadopunjavali su moje ideje i dovršavali mi rečenice kada sama nisam mogla naći prave riječi. Bili su izvor zabave i opuštenosti, a sav tehnički dio su shvatili dovoljno ozbiljno (ozbiljnije od mene 😦 bio mi je prvi put, nemojte zamjeriti).

Svaka čast ljudi !!!

#21andOver #waterballonfight #experimenting_official #socialexperiment101 #thekellogphotography

Kategorije
Uncategorized

Post no. 1 – Predstavljanje, objašnjavanje i svakojake informacije


Napokon!

Pozdrav svima i dobrodošli na moj blog!😊
(savjeti pri pokretanju bloga bili su da započnem ovako)


Smatram da bi svi koji prate moj novi, samoinicijativni projekt trebali znati o čemu se tu radi i što se zapravo događa. 🤔
Dugo sam razmišljala na koji način pristupiti svemu, koliko objektivno, kako uopće predstaviti sebe i ono što radim.🤷‍♀️
Zaključila sam da, ako ne budem subjektivna, barem malo i barem u početku, to nema smisla.
Cilj svega što radim je povezivanje s ljudima, a to se ne može kroz lažni osmijeh i ozbiljne, teške riječi. 🙅‍♀️
Međutim pokušat ću naći ravnotežu, da ipak od ovog svega jednog dana bude nešto ‘pošteno’, tj. postojano i profesionalno!🙆‍♀️

Bez daljnjeg duljenja…


TKO/ŠTO?
Blog i cijeli ‘pokret’ / ‘projekt’ pod nazivom ‘Social Experiment 101‘ vodi studentica psihologije (završena 1.godina preddiplomskog studija), zasad samostalno.
Aktivnost cijelog ‘eksperimenta’ započeta je prvim projektom pod nazivom #21andOver .
Prvi dio projekta, 1/21, proveden je u Osijeku, 8. kolovoza 2019. te je u provedbi i organizaciji sudjelovalo još 7 osoba.

KAKO/ZAŠTO?
Blog, ili stranica, pokrenut je u svrhu započinjanja smislenog dijaloga s okolinom/javnošću, nešto iznad one općepoznate laičke razine.
Prvi projekt #21andOver , kao i sveukupna aktivnost te samo pokretanje ‘Social Experiment 101’, osmišljen je kao osobna želja studentice da pokrene ljude i učini nešto drugačije kako bi pozitivno utjecala na lokalnu zajednicu.
#21andOver sastojat će se od 21 aktivnosti u dodiru s javnosti kako bi se mogle dokumentirati reakcije okoline, ovisno o tome što se, kada, i gdje događa. Svaki od 21 dijela biti će analiziran tj. obrađen i detaljiziran u zasebnom blog postu kako bi i oni koji nisu sudjelovali imali uvid u sve što se odvijalo.

KADA/GDJE?
Blog je povezan s Facebook i Instagram stranicama (link na dnu stranice) radi lakše komunikacije s publikom. Na tim platformama moguće je svakodnevno pratiti sve što se zbiva i najave za ono što će se zbivati.
Sam projekt #21andOver trajat će između 8 i 12 mjeseci (kolovoz 2019. – ?). Priroda aktivnosti od kojih će se sastojati i lokacije na kojima će se odvijati nisu unaprijed određene za cijeli projekt #21andOver, ali za svaki dio detalji su najavljeni barem tjedan dana prije na društvenim mrežama.
.
.
.
❗DISCLAIMER❗
Blogerici/studentici nije namjera nametati vlastita mišljenja/analize te ističe svoju razinu profesionalnosti, tj. obrazovanosti u području psihologije (koja je trenutno nešto malo više od površno temeljene).
📜Za one koji su pratili moj rad i prije📜
Nažalost, subarbiea.blogspot.com prestaje s objavama zbog budućnosti sadržaja bloga (osobnoj poeziji i takvoj vrsti ‘dnevnika’ više nije mjesto na internetu te je nejasno u kojem pravcu bi se blog trebao razvijati). 💞
Eto, to su neke ključne informacije o svemu i svačemu (za više info uvijek se možete javiti preko social media profila ☺️).
A sada, da se konačno maknem od ozbiljnosti i hladnoće ove male gomile informacija, pričat ću vam kako smo se mi to gađali vodenim balonima jedne oblačne, ali vruće večeri u Osijeku 🎉🎈🌊
 
#21andOver #waterballonfight #experimenting_official #socialexperiment101 #thekellogphotography