O M G
like, I can’t even…
Ovaj tjedan nema eksperimenata, ali imamo o čemu pričati. FESTIVAL CULTURE.
Otkud sada to, sigurno se pitate!
E pa, ove godine, bila sam toliko lucky/blessed da sam si uspjela priuštiti odlazak na, rekla bih svjetski poznat, Sziget Festival.
kratki info: Festival se održavao u Budimpešti (Mađarska), od 7. do 13. kolovoza 2019. na jednom od manjih dunavskih otočića.
Ako znate za Sziget, vjerojatno znate i da je skup. Ne skup u smislu da previše traže, jer sudeći po svemu što nude traže i premalo, već ‘ako ste student iz radničke obitelji na istoku Hrvatske‘ skup (if u know what I mean). Travel buddy mi je bio moj dragi significant other, (koji mi je i velika podrška u svemu što radim i/ili pokušavam ostvariti – bless him).
Budući da smo oboje studenti, financijski faktor (kao što napomenuh već) nam je bio presudan te smo odlučili otići na samo jedan dan, barem za prvi put.
I tako smo nas dvoje, ekonomično, odabrali dan koji nam nudi najviše privlačnih izvođača. I to je bio zadnji dan sa twenty one pilots-ima, Foo Fighters-ima, Sigalom i Jax Jonesom. Woohoo.
Budući da nisam ovdje da pričam o samim izvođačima i njihovom stvaralaštvu – google it – krenimo mi na to kako je izgledao naš put. Kako nije imalo smisla ići autom – jer nitko normalan neće voziti nakon neprospavane noći, SAFETY FIRST – najbolji izbor bio je put busom. I to ne bilo kojim, već jednim i jedinim FLIXBUSOM. #notsponsored 😦 Ovo nije sarkastični entuzijazam. Oduševljeni smo FLIXBUSOM. Od same opremljenosti vozila do odličnih (i super raspoloženih) vozača. Čak su imali i wc u funkciji, I know right..
Bilo kako bilo, put, tj. vožnja je bila savršena. Imali smo sreće upoznati nekoliko super chill ljudi u busu, naravno festivalaca, ali i onih koji su išli na utakmicu. Eh da. To je bio dan utakmice. Kakve to veze ima? E pa ako prelazite granicu, ima velike veze jer produžuje vaš put za minimum dva sata tamo i nazad. No hej, mladi smo, nikud nam se ne žuri.
U samoj Budimpešti dočekalo nas je nebo puno oblaka, spremno da se prolije po gradu. Ali to nas nije spriječilo da uživamo! One super kul tipove iz busa dočekala je prijateljica koja živi u samoj Budimpešti i bila je toliko draga da nam kaže kako doći od stanice do otoka. No, zašto bismo ju poslušali kad se možemo izgubiti! Nismo se zapravo izgubili jer – tehnologija. Ali smo tako ipak potrošili dva sata na istraživanje BESPLATNOG javnog prijevoza Budimpešte, dok napokon nismo stigli do ulaza.. worth it. Naravno stigli smo prekasno da bi zauzeli mjesta pred glavnim stage-om, pa smo se priključili pikniku ispred velikog ekrana koji je prikazivao što se događa na pozornici (koja je, usput, bila udaljena manje od 50 metara od tog ekrana).
Svejedno je bilo odlično, možda čak i bolje nego da smo se gužvali među svim tim ljudima koji su, jadni, cijelo vrijeme stajali. Za vrijeme koncerta twenty one pilots-a, nebo se iznenađujuće razvedrilo, što je podiglo atmosferu i raspoloženje na jednu novi razinu. Ne znam kako da drugačije opišem… bilo je čarobno. Nakon koncerta, krenuli smo istraživati sam otok i sve što nudi. I tako smo nakon ulice pune vrhunski našminkanih i obučenih živih statua završili u cirkusu! KOJI JE BIO ODLIČAN, neću više nikad ići u cirkus u Osijeku, sorry.
Nakon savršene cirkuske izvedbe, nastavili smo istraživati otok u noćnom izdanju, jer je već pao mrak, i usput smo uživali u zvukovima Foo Fighters-a. Fun fact – glavni stage je dosta glasan tako da ne moraš biti kod same pozornice da bi izvođače čuo savršeno dobro. U šetnji smo naišli na jedan vrlo zabavan i po meni idiličan prostor gdje smo opet postavili mini piknik. Idilu kombinacije chill light showa i internacionalne glazbe prekinulo je agresivno sijevanje.
Tada smo se odlučili povući u najdražu Bacardi arenu, tj. šator, gdje su nastupali VRHUNSKI dj-evi. Tamo smo ostali i sljedećih nekoliko sati dok se nije apsolutno prepunilo i nismo ostali bez zraka. Nismo htjeli još otići pa smo se premjestili u najveći šator, gotovo kod ulaza, koji je sada izgledao kao blaga verzija izbjegličkog kampa. Glazba je i tamo bila odlična, štoviše dosta atmosferična, što nam je pomoglo povratiti nešto fizičke snage. No vjetar je sve više puhao i uvjeti nisu bili baš zdravstveno najpogodniji. Kako su to već bili sitni noćni (ili jutarnji) sati, a kiša je nemilosrdno padala, odlučili smo lagano napustiti otok. Zajedno s velikom hrpom Szigetaša. Nije nam bilo druge neko kampirati u metrou, čekajući da se otvori prvi kafić ili slično.
Iskreno, obožavam festivale, glazbu i ljude. Ali ta 4 sata u metrou su bila najbolji dio puta. To je ono vrijeme kada ti se polako formiraju dojmovi, ali još nije gotovo. Čini ti se kao da si izvan svega, kad da si nigdje i svugdje u isto vrijeme (ne, nije bilo ni alkohola ni droge na našem putu). Nakon sati i sati gužve i strke, sve se stiša. To je valjda zbog svih tih ljudi. Bez obzira na alkohol i ostale tvari… ljudi su bili dobronamjerni, raspoloženi i sretni. Nigdje se nisam osjećala toliko sigurno. Svi ti ljudi – sa svih strana svijeta, doslovno – došli su da bi uživali u glazbi i iskoristili svoju mladost. U zadnje vrijeme često se nađem u situaciji da panično razmišljam o vlastitoj mladosti i kako ju ne iskorištavam dobro, kako trebam više putovati, više izlaziti… Ali trenutci poput ovih spuste me na zemlju, pomognu da shvatim da već i putujem i izlazim više nego što si neki drugi mladi mojih godina mogu priuštiti, nebitno na koji način. I apsolutno ću se truditi cijeniti ovo iskustvo – zapravo – ma svaki odlazak do grada. Našim roditeljima mladost je završavala rano. Pa čak i nekim mojim vršnjacima. Ali u trenutcima poput ovih, shvaćam da moja mladost tek počinje i da imam privilegiju proživjeti ju kako želim; jer imam i privilegiju studirati bez da moram raditi (hvala mama i tata); i sve ostalo što će mi barem još četiri godine činiti život što bezbrižnijim. Zato podsjećam i sve vas koji ste u sličnim ili čak boljim situacijama – budite zahvalni i cijenite sve!
Kad smo kod mladosti, iznenadila sam se koliko je starijih ljudi bilo.. ali starijih u smislu preko 50 godina starosti. Još više me iznenadila količina obitelji s malom djecom. Što je fantastično. Pravi pokazatelj raznolikosti i jedinstvenosti Szigeta.
U pola 7 ujutro otvorio se prvi kafić, a da je na pristojnoj udaljenosti od metroa. Trebalo je samo ne zaspati još 10 sati – i onda začorit u busu. Kad smo kod kafića, ugostiteljskih i dojma o Mađarima… ili baš i ne znaju engleski (velika većina) ili ga znaju minimalno, ali su jako uredni i drže do starog grada. Tako da su kafići često i pekarnice ili tako nešto slatko. Nema birtija na kakve smo navikli.
Da zaključimo, obožavam boraviti u Budimpešti.
Kući smo se vratili živi i zdravi – naravno, bez toliko očekivanog spavanja u busu. Opet ista ona chill ekipa s kojom smo i doputovali. Opet ekstra zabavno.
10/10
#twentyonepilots #sziget #szigetfestival #islandoffreedom #loverevolution #humanrights #art #music #festive #top #experimenting_official #socialexperiment101
DISCLAIMER
Za one koji su pratili moj rad i prije
).
svakodnevno psihologiziranje 