Kategorije
Uncategorized

Post no. 5 – “Volim Osijek”, medijska pozornost i tiranija sreće

Neizmjerno mi je drago što Vam mogu predstaviti drugi dio projekta #21andOver – “Volim Osijek”.

Za one koji nisu čuli, projekt je bio javna radionica pisanja/crtanja ZAŠTO volimo Osijek/život u Osijeku – i to kredama po šetnici na Sjenjaku – s ciljem pobuđivanja pozitivnih osjećaja poput zahvalnosti, optimizma i nade u ljudima.
Ili jednostavno uljepšavanje ležerne šetnje ili odlaska na posao slučajnim prolaznicima.

Još mi je draže što mogu reći da su se novi ljudi uključili u naš mali, skromni tim!

😊

Najdraže mi je ipak reći da je odaziv opet bio odličan – ovaj put svih dobnih skupina, a ne samo djeca (nothing wrong with just kids tho, don’t be mad). Prolaznici su bili iznimno ljubazni i otvoreni za suradnju, tj. sudjelovanje. Ljubazniji nego u centru svakako.

Zašto? Možda jer su većinom bili stanovnici kvarta pa su se osjećali sigurniji i automatski opuštenije/vedrije/druželjubljivije? Možda jer je bilo jutro? Možda jer je ono što smo tražili od njih bilo više unutar njihove zone komfora?

Moguće.

Ono što me također pozitivno iznenadilo jest medijska pažnja koju smo dobili.
Nešto sam sama kontaktirala portale, nešto su kontaktirali mene. Naravno, cilj te pažnje nije bio kako bi se proslavili već kako bi ispunili portale i vijesti napokon nećim vedrim i vrijednim – dosta mi je besmislenih skandala.

primjer

Evo misao koja mi stoji u glavi nakon današnje demonstracije:

– toliko mladih (mojih vršnjaka) mi se javilo u želji za sudjelovanjem/pomoći pri realizaciji
– toliko mladih mi se javilo da se ispriča što nisu/ne mogu sudjelovati zbog posla/obaveza
– toliko mladih mi je iskazalo podršku za sve što radim na svakakve načine (od share-anja do poruka bodrenja)

Mladi su angažirani, kreativni, ambiciozni, vrijedni, željni svega – boljeg života za svoje roditelje, više nasmijanih lica na ulici… SVEGA ne-materijalnog.

Naravno, ne mogu govoriti za sve. Ali ipak, ono što vidim oko sebe – jest želja.

Svatko od nas ju nosi. Želju, strast, ideje. Nekad neki od nas trebaju poticaj. Zbog straha, nesigurnosti, stresa. Malo je dovoljno da duša procvjeta.

Nemojte vikati na mlade da su lijeni, živčani, neraspoloženi… samo zato što ne aktiviraju vas ili ostale. Budite tu da zapalite njihove iskre… nemojte ih gasiti. Nemojte projicirati svoja nezadovoljstva na njih. Svi znamo da nam nije bajno u državi – ali, što nam fali.

Pogledajte svijet oko sebe i svoje bližnje dječjim očima i vidjet ćete da, ako želite, možete naći razlog za voljeti, razlog za sreću.

I molim vas, nemojte učiti mlade da govore vaše riječi, misle vaše misli, i čine kako biste vi činili.


Mladi, pogledajte se.

Ne morate biti ono što vam se predstavlja kao “ODRASLA OSOBA” – SUMORNA, ČANGRIZAVA, BEZNADNA OSOBA PUNA PROBLEMA…. koja stalno žuri.
USPORI.

Diši za sebe. Odigraj školicu. Voli svoj grad jer ga imaš. Voli svoj dom jer ga imaš. Voli sebe jer te netko drugi ima. Ne morate gledati na ovaj grad, ovaj kraj, na našu zemlju i naše ljude kao na IZGUBLJENI SLUČAJ, jer tako SVI MISLE.

Ne misle.

Ne morate tračati one koje tračaju mediji. Ne morate pratiti one koje prate mediji. Ne morate biti roboti društva, projekcija roditeljskih stavova koji su naučeni biti vladine/medijske lutke ili pak projekcija njihovih roditelja koji su projekcija njihovih i tako u nedogled.

– again, ne generaliziram, samo napominjem – no hard feelings

Nađite iskru, zapalite ju i promijenite svijet.
Svijet u sebi. Svijet unutar vaša 4 zida. Sve to VRIJEDI.

Naravno, nitko nije UVIJEK sretan, raspoložen, nasmijan – štoviše, takav obrazac ponašanja nije zdrav.

U psihologiji – točnije ‘pozitivnoj psihologiji’ – često se javlja termin “tiranija sreće”.

“Izloženi smo tiraniji sreće, odnosno imperativu da budemo srećni i, ukoliko to nismo, šalje se poruka da sa nama nešto nije u redu i istraživanja su to i pokazala da ljudi koji smatraju da se na emocije lako utiče i da mogu da se menjaju imaju veću šansu da krive sebe zbog svojih negativnih osećanja nego oni koji smatraju da su emocije van njihove kontrole. (…) Barbara Erenrajh, američka novinarka i autorka dela ”Smej se ili umri – kako je pozitivno razmišljanje prevarilo Ameriku i svet” govori o sveprisutnom pritisku društva da se misli pozitivno i da se na taj način namerno samozavaravamo jer da je svet toliko divan koliko zagovornici pozitivnog razmišljanja umeju da ga predstavljaju, onda ne bi trebalo da ulažemo toliki trud da bismo razmišljali u pozitivnom smeru.”

via https://norvezanin.wordpress.com/

To nije ono što ja želim propagirati.. Cilj pozitivne psihologije nije zanemariti niti umanjiti važnost neugodnih iskustavai u samom pristupu ‘pozitivnih psihologa’ prepoznate su te se istražuju mogućnosti rasta i razvoja u nepovoljnim okolnostima.

Koja je moja poanta onda? Zašto Vas ja “tjeram” da budete sretni, pozitivni? Jer…

Dok s jedne strane stres i bol sužavaju fokus pažnje, povećavaju generalizaciju i stereotipan način razmišljanja – s druge strane, ugodni afekti proširuju fokus pažnje te repertoare misli i ponašanja. Kada doživljavaju ugodni afekt, ljudi pokazuju obrazac mišljenja koji je neobičniji, fleksibilniji, kreativniji, integrativan, otvoren novim informacijama (Isen, 2000; prema Fredrickson, 2001)***(…) Čest ugodni afekt je prediktor različitih ishoda vezanih uz mentalno i fizičko zdravlje: prediktor je otpornosti u nepovoljnim okolnostima, većeg osjećaja sreće, psihološkog rasta, niže razine kortizola, smanjenja upalnih reakcija na stres, smanjenja osjećaja boli, otpornosti na rinoviruse, smanjenja vjerojatnosti moždanog udara (prema Fredrickson, 2001).

— prof. Križanić

DISCLAIMER :

NE. NE TJERAM VAS. NITI SMATRAM DA JE OBAVEZNO BITI (STALNO) SRETAN. Ali, kao budućem psihologu, stalo mi je do mentalnog zdravlja/stanja ljudi oko mene, sugrađana, kolega i kolegica. Stalo mi je do mentaliteta zajednice u kojoj živim – JER SAM DIO TE ZAJEDNICE. Ne kažem da ne postoji loše okruženje iz kojega se ne može izvući niti da svaki čovjek treba i mora biti sretan pa makar samo jer živi. Niti ovime pokušavam reći kako se TREBA živjeti. Samo pozivam na zahvalnost i optimizam onih koji osjećaju da mogu. Jer, veće su vjerojatnosti da će Vam koristiti nego naškoditi.

Nadam se da Vam se svidio ovaj poluegzistencijalistički review crtanja kredom po pločniku… do idućeg ponedjeljka.

#21andOver #VolimOsijek #CroatiaFullOfLife #experimenting_official #socialexperiment101

Autor Karla I

studentica psihologije u težnji za razumijevanjem ljudi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s